Od Zaboka do Bandunga na Javi (Indonezija)

Kao što smo već objavili, naš učenik 4.pm razreda Gabrijel Kučko, početkom kolovoza predstavljao je svoju školu i Hrvatsku na Geografskoj olimpijadi u Indoneziji. Njegov pojedinačni uspjeh na tome natjecanju donio mu je brončanu medalju, kojom je okitio kako svoju školu, tako i Zagorje i Hrvatsku! Još jednom mu čestitamo na ovome fantastičnom uspjehu i izvanrednom postignuću.

Kako biste saznali kako je proteklo ovo putovanje i natjecanje, u nastavku donosimo Gabrijelove dojmove iz daleke Azije:

Riječima: „Nije slučajno da krećete predstavljati boje svoje države upravo na današnji dan, 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.“  upućenim našem geografskom timu  u zagrebačkoj zračnoj luci pozdravila nas je  legendarna profesorica geografije Ružica Vuk, najzaslužnija za razvoj natjecateljske geografije i ljubavi prema geografiji u hrvatskim školama. Pred nama leži dug put i nepoznata Indonezija, kao i važan zadatak – braniti boje RH. U timu smo Luka Protulipac (XV. Gimnazija Zagreb), Bernard Trempetić (Prirodoslovna škola V. Preloga, Zagreb), Mario Rubić (III. gimnazija Split) te ja, Gabrijel Kučko, iz zabočke Gimnazije u dobrim rukama naših voditelja, profesora Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Dubravke Spevec i Ivana Ivića. Konačno, u poslijepodnevnim satima otisnuli smo se na dalek put.

Tijekom putovanja mijenjali su se ljudi, kulture i jezici sve dok nismo doživjeli posljednju promjenu – slijetanje u Jakartu. Dan nakon što smo sletjeli, shvatili smo da smo došli u potpuno drugi svijet od onog na koji smo navikli. Prilikom posljednjeg dijela putovanja do naše krajnje destinacije, grada Bandunga, s autoceste mogli smo vidjeti široku paletu svega što Indonezija, koja se strelovito razvija, može ponuditi: ogromne blokove luksuznih novosagrađenih stanova, visoke zgrade institucija i banaka, no i skromnost života velikog dijela populacije u gradu u kojem odjednom kuca trideset milijuna srdaca te betonsku džunglu i nepreglednu mrežu cesta kroz koje smo se probijali do izlaza iz grada. Za nekoliko sati konačno smo došli u Bandung, grad bogate kulture koji pripada UNESCO-voj mreži kreativnih gradova. U razgledavanje centra grada pošli smo odmah već prvoga dana te se oduševili njegovom raznovrsnošću i ljepotom arhitekture, najviše u art deco stilu. Iako je mnogo manji od Jakarte, grad vrvi od života na svojim ulicama u svako doba dana.

Sljedeći dan počele su formalne ceremonije vezane uz Olimpijadu – premještaj iz prethodnog hotela u „trajni“, upoznavanje s ostalim sudionicima te svečano otvorenje Olimpijade. Prilikom upoznavanja bio sam oduševljen brojem različitih država koje su sudjelovale i otvorenosti ljudi. Možda jesmo iz različitih dijelova svijeta, no imamo slične interese, kao i probleme (klimatske promjene, planovi za budućnost itd.). Naravno, brzo smo se upoznali i s drugim natjecateljima iz našeg susjedstva, a najviše vremena proveli smo sa Srbima, Crnogorcima, Slovencima i Bošnjacima. Nakon prvotnog upoznavanja došlo je vrijeme da na sebe stavimo kockice i pođemo na otvaranje natjecanja. Budući da je cijela Olimpijada naglašavala kreativnu kulturu kao pokretača uključivosti u gradovima, otvaranje je isto tako prezentiralo različite tradicionalne dijelove indonezijske kulture, ali i posebnosti grada domaćina. Nakon prekrasne priredbe, vremena za odmor nije bilo jer smo već drugi dan bili u učionicama – natjecanje je počelo.

Sljedeća četiri dana proveli smo na najrazličitijim mjestima – učionica, špilja, restoran, zatim ponovo učionica, vulkan, prezentacijska dvorana, opet učionica i sportski teren. Prvi je dan na rasporedu bio pisani test kojim smo uz pomoć dodatnih materijala trebali opširnije pokazati svoje shvaćanje geografije. Ovaj dio testa je poprilično zahtjevan jer imate relativno malo vremena za rješavanje, a na papir želite odjednom staviti mnogo toga. Naravno, sve to treba napisati i na engleskom jeziku (srećom, nitko od nas nije ponio hrvatsko-engleski rječnik kojeg smo inače smjeli imati).
Drugi je dan na rasporedu bio cjelodnevni terenski rad kojim smo na jedan dan postali istraživači i prostorni planeri. Bilo je jako zanimljivo staviti se u ulogu urbanista koji hoda uokolo i uočava probleme koje potom svojim planovima pokušava riješiti. Tako smo kartirali namjenu prostora, kvalitetu građevina i cesta i turističku ponudu prostora, što smo kasnije usklađivali u svojem prostornom planu s rastućim ekološkim problemima tog kvarta da bismo im ponudili originalno rješenje. Taj je dan nastala i glavna interna šala Olimpijade – naši su nam dragi lokalni vodiči, u strahu da nam se nešto ne dogodi dok hodamo cestom i vršimo opažanja, stalno govorili da stanemo u dvije linije (two lines). To su ponovili toliko puta da smo svaki sljedeći put, kad bi nam davali upute za sljedeći dan ili vrijeme kad negdje trebamo biti, mi sami rekli „I stanite u dvije linije, molim!“ („Two lines please!“) Svi smo prihvatili tu šalu kao neslužbeni slogan Olimpijade, a oni su se i sami počeli smijati toj šali.
Treći dan bio je nešto opušteniji. Počeo je kratkim predavanjem, a nakon odmora smo krenuli na obližnji vulkan, Tangkuban Perahu. Vulkan je još aktivan, a oko cijelog grotla postavljen je vidikovac. Ovako izbliza vidjeti vulkan zaista je nešto posebno, a usput sam uspio kupiti i suvenire koje u Bandungu nisam pronašao. No, najljepši dio dana bio mi je putovanje autobusom do vulkana jer smo u autobusu svi zajedno pjevali. Nismo propustili priliku promovirati našu glazbu pa smo tako pustili Olivera i Severinu. Svima se svidjelo! Na kraju dana, prezentirali smo naše postere na temu Kreativna kultura kao pokretač uključivosti u gradskoj zajednici ostalim sudionicima. Bilo je mnogo odličnih postera, a i mi smo za naš poster dobili mnogo pohvala.
Četvrti i posljednji natjecateljski dan održavao se multimedijski test na kojem smo imali unaprijed ponuđene ABCD odgovore, no to ne znači da nije trebalo razmišljati jer smo trebali iščitavati dijagrame, analizirati slike terena i slično, a trebalo je i dobro pročitati odgovore i na kraju imati i malo sreće. Posebno me razveselilo pitanje koje se odnosilo na naš otočić Bavljenac kojim se provjeravalo podrijetlo njegovog posebnog terena, prošaranog poput otiska prsta. Nakon što smo izašli iz ispitne prostorije, naši su nas vodiči dočekali glasnim pljeskom jer smo konačno bili gotovi s „ozbiljnim“ dijelom natjecanja, preostalo je samo uživati u svemu što Indonezija može ponuditi. Tako smo još gledali njihov folklor, isprobali njihove tradicionalne igre koje su zapravo slične našima (štule, skakanje u vrećama, zajedničko hodanje i gađanje puhaljkom), a svi zajedno smo i svirali na njihovim udaraljkama koje se zovu angklung i koje za sviranje iziskuju koordinaciju velikog broja ljudi, što je bilo jedno od mojih najboljih iskustava.
Posljednji dan u Bandungu proveli smo u galeriji modernih skulptura. Njihov autor je renomirani indonezijski kipar i arhitekt, a njegova djela su me zaista oduševila. No, zadnji mi je dan bio možda i  najstresniji. Kako je dan išao kraju, rasla je i moja nervoza oko rezultata, jer su nagrađeni trebali biti otkriveni tek na ceremoniji, odnosno nismo znali jesmo li išta osvojili dok nas nisu prozvali na pozornicu. Još smo jednom obukli kockice i krenuli u zadnji pohod po Bandungu. Sve se brzo odvilo. Prvo su prozvali Luku, a ubrzo i mene. Bronce su za vratom.  Ne mogu vam reći ništa drugo osim da je osjećaj bio odličan. Sljedeći dan krenuli smo na izlet u Yogyakartu, a za tri dana i kući.

Na kraju želim zahvaliti na potpori školi, županiji, svojem gradu i cijelom geografskom timu jer je uspjeh dijelom i njihov, kao i organizatorima na odličnom vođenju natjecanja i popratnog sadržaja te našoj vodičici Yose koja nas je pratila tijekom cijelog natjecanja i preko koje smo najbolje uspjeli upoznati Indonežane kao tople i skromne, ali sretne ljude. Iznimno sam zahvalan za sva iskustva i nova prijateljstva koja sam stekao, od našeg susjedstva, Europe, do Armenije, Tajvana, Australije i još mnogih. Nadam se da ću to moći ponoviti još jednom dogodine, u Dublinu.

Indonesia, terima kasih, sampai jumpa lain waktu! (Indonezijo, hvala, vidimo se sljedeći put!)

Luka i Gabrijel s broncama

Naši predstavnici s vodičicom na vulkanu

Otvorenje Olimpijade