15. ožujka obilježeni Dani hrvatskog jezika 2019.

Materinski jezik, naš jezik, naša je sloboda, naš identitet, a time i kulturna obveza.

Gimnazija A. G. Matoša svake godine već tradicionalno obilježava Dane hrvatskog jezika koji se u cijeloj Hrvatskoj slave od 11. do 17. ožujka.  Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika koja je objavljena 17. ožujka daleke 1967. godine. Deklaracija je tada označavala borbu za samostalnost hrvatskoga jezika i svijest o bogatoj i osebujnoj kulturnoj baštini, o potrebi i pravu da hrvatski jezik nazivamo svojim imenom.

  1. ožujka u Gimnaziji je održana prigodna priredba kojom se ujedno i zaključila manifestacija Mjesec hrvatskog jezika (započela 21. veljače na Međunarodni dan materinskog jezika) u kojoj se prvi put obilježio i Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva 22. veljače, proglašen od Hrvatskog sabora 15. veljače 2019.

Cilj je svih navedenih događanja i manifestacija isticanje važnosti očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata, te upoznavanje javnosti s bogatom hrvatskom jezičnom baštinom i poviješću.

Gimnazijalci su ove godine ugostili vrsne znanstvenike iz Instituta za jezik i jezikoslovlje dr. sc. Milicu Mihaljević, voditeljicu Odsjeka za hrvatski standardni jezik i dr. sc. Kristiana Lewisa, višeg znanstvenog suradnika na istom Odsjeku.

Dr. sc. Milica Mihaljević autorica je mnogih monografija, školskih udžbenika i priručnika, brojnih znanstvenih i stručnih članaka te suautorica Hrvatskog pravopisa i Školskog rječnika hrvatskog jezika. Urednica je časopisa Hrvatski jezik i mrežnih stranica Bolje je hrvatski. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima i predavanjima u Hrvatskoj i inozemstvu te povremeno držala kolegije na Učiteljskom fakultetu, Filozofskom fakultetu, Hrvatskim studijima te na Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

Dr. sc. Kristian Lewis također je suautor Hrvatskog pravopisa i Školskog rječnika hrvatskog jezika te autor knjige Lažni prijatelji i mnogih stručnih članaka; suradnik u emisiji Hrvatskog radija Govorimo hrvatski kao autor jezičnih savjeta, bio je lektor i jezični savjetnik za hrvatski jezik pri Sektoru za prevođenje Ministarstva vanjski i europskih poslova, sudjelovao je na mnogim međunarodnim projektima, povremeno je bio i  predavač na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a trenutno sudjeluje u projektu Hrvatski mrežni rječnik (MREŽNIK) te radi i kao autor jezičnih savjeta na institutskim mrežnim stranicama.

Svjesni stručnosti i vrsnosti predavača, gimnazijalci su predavanje o anglizmima, žargonizmima i lažnim prijateljima u hrvatskom jeziku pozorno popratili sudjelujući i aktivno komunicirajući s predavačima. Predavanje je bilo vrlo zanimljivo, dinamično, višeslojno te su svi pronašli nešto za sebe, naučili da se u jezičnom doticaju stvaraju jezični nadomjesci, križanci, ali i hibridni (hrvatskoengleski ili iskrivljeni engleski) jezik, jezik nedovoljno osviještenih, ali i nedovoljno obrazovanih.

Nakon predavanja jezikoslovci su održali okrugli stol s tridesetak učenika. Da su se učenici dobro pripremili i promišljali o jezičnim problemima, te spektrom pitanja i prijedloga ugodno iznenadili goste, pokazao je živ razgovor sat vremena i velika pohvala od strane poznatih lingvista.

Svrha predavanja i razgovora o jezičnim idiomima je napraviti stepenicu u podizanju svijesti učenika da očuvanje hrvatskog jezika, nacionalnog i kulturnog identiteta ovisi o nama, o tome koliku važnost pridajemo njegovanju i poznavanju našeg jezika. Značajno je da mladi promišljaju o jeziku i uočavaju aktualnu problematiku te razlikuju razine upotrebe različitih idioma (žargonizama, dijalektizama, anglizama i normiranih izraza) u različitim društvenim odnosima i komunikacijama.

Sandra Babnik Lončar

Nagrada Petri na natječaju #alarmirajse

Petra Mak, učenica 4. j razreda osvojila je nagradu za literarni rad pod naslovom „Revolucija svijesti“ na Natječaju #alarmirajse koji je provela Mreža udruga Zagor.

Nagrada joj je uručena 27. 02. 2019. čime je obilježen i Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkoga nasilja. Čestitamo Petri!

Ovdje možete i pročitati njen nagrađeni rad.

Terenska nastava u Vukovaru

U petak 9.11.2018. godine, učenici četvrtih razreda Gimnazije A. G. Matoša, krenuli su na terensku nastavu u naš ponosni grad Vukovar. Cilj je bio upoznati se sa strahotama koje su Vukovarci i Vukovar prošli u Domovinskom ratu, upoznati grad danas i odnijeti donaciju naših gimnazijalaca socijalnom dućanu.

Prolazeći cestom do Vukovara postali smo svjesni, dobro vidljivih posljedica 20-ak godina nepravedne sudbine naroda Slavonije. Naša vodička, gospođa Dara Mayer, rodom iz samog grada, iscrpno nas je informirala o rastućem trendu iseljavanja, pogotovo mladih ljudi, što iznimno negativno utječe na perspektivu grada. Njenim riječima, „čitave obitelji nestaju preko noći“.

Za početak našeg putovanja posjetili smo Muzej vučedolske kulture. Za prepoznavanje same važnosti nalazišta u Vučedolu zaslužan je Robert Rudolf Schmidt. Najvažniji artefakt pronađen u lokalitetu je poznata vučedolska golubica, koja se nalazi među malobrojnim sačuvanim dokazima dosegnutog stupnja civilizacije vučedolskog naroda. U doba kasnog eneolitika pokazivali su jasne naznake urbaniziranosti, određenu ekološku svijest, te imali visoko razvijenu metalurgiju. Stanovnici Vučedola zaslužni su za prvi indoeuropski kalendar, te astronomska predviđanja koja sežu više od 6 000 godina u budućnost. Postavlja se pitanje jesu li Vučedolci tijekom svojeg raseljavanja postavili temelje nekih civilizacija, koje će kasnije odrediti više od jedne velike epohe.

Otišli smo iz Vučedola oko podneva, te gradske ulice zamijenili neodržanim cestama i beskrajnim ravnicama. Vrijeme je ostalo isto, toplo, sunčano, vjetrovito, no naše se raspoloženje znatno promijenilo kada smo shvatili kamo smo točno stigli. Usred polja nalazi se osamljeni hangar, koji je za 260 branitelja i civila, pacijenata deportiranih iz vukovarske bolnice 20.11.1991. značio dugu i mučnu smrt. Put kojim su njih vodili prije gotovo 30-ak  godina nas je odveo na Ovčaru. Jedan od žrtava bio je i ratni izvjestitelj i radio voditelj, kojeg su njegovi zapisi iz okupiranog Vukovara ovjekovječili u hrvatskoj povijesti. Siniša Glavašević, bivši sugrađanin i poznanik gospođe Mayer, s ostatkom civila tamo je strijeljan i bačen u masovnu grobnicu. Naravno, u Hrvatskoj, čak i na mjestu koje je simbol i podsjetnik na svu bol, koju su zbog grupe koja ih je smatrala inferiornima, pretrpjele žrtve domovinskog rata, te ju još osjećaju njihove obitelji, postoji određena distinkcija. Stoga smo lampione, u znak poštovanja, upalili na djelu predviđenom za građane, dok smo se kod onog za političare samo fotografirali.  Osobni doživljaji nekog tko je sve to proživio, nose znatno veću vrijednost i težinu, od svih informacija koje smo dobili u sklopu nastave i iz raznih povijesnih izvora. Riječi gospođe Dare pratile su nas na putu do socijalnog dućana. Osnovni razlog bilo je ,upravo, odnošenje stvari za potrebite, koje su skupljali svi učenici Gimnazije Zabok.

Zatim smo se uputili u Vukovarsku bolnicu. Podrumski prostor, u koji su svi bolesnici koji se nisu uspjeli evakuirati, za vrijeme okupacije premješteni, očuvan je kako bi prikazivao stanje ratne bolnice. Zbog ispunjenog rasporeda, posjet samoj bolnici bio je relativno kratak, te smo nastavili do samog centra grada, gdje smo imali zakazano razgledavanje, te potom slobodno vrijeme koje smo proveli uz Dunav.

Za većinu nas ovo je bio drugi puta da smo posjetili „grad heroj“, ovog puta možda zreliji i svjesniji njegove povijesti, te mogu tvrditi da istinski doživjeti Vukovar, znači prošetati njegovim ulicama, vidjeti ljude, te osjetiti tišinu koja govori i nakon svih ovih godina.

Lorena Dugorepec, 4. j